Fitocenološka analiza asocijacije Galio rotundifolii-Abietetum albae Wraber (1955) 1959 na planini Manjači (SZ Bosna i Hercegovina)

Apstrakt

Šume u kojima dominira jela u Bosni i Hercegovini su samo djelimično istražene, bez sveobuhvatne fitocenološke analize. Jedan od glavnih razloga za izostanak takve analize je nedostatak fitocenoloških snimaka. Uz to, treba naglasiti kako na nivou Evrope još uvijek ne postoji konsenzus oko klasifikacije jelovih šuma. U okolini Sitnice (Manjača, sjeverozapadna B&H) prisutne su na značajnim površinama četinarske šume u kojima dominira jela. Ove sastojine su nastale pošumljavanjem jelom i djelomično smrčom, najvjerovatnije još prije Prvog svjetskog rata. Sastojine se nalaze u pojasu bukovih šuma koje pripadaju svezi Aremonio-Fagion. Geološku podlogu čine silifikovani i bituminozni krečnjacima na kojima se dominantno javljaju distrični kambisoli. Kombinacijom prebornog sistema gazdovanja i prirodne obnove struktura sastojine je iz jednodobne prešla u raznodobnu. Promjena strukture nije praćena promjenama u sastavu vrsta drveća u gornjim spraatovima. Tako su jela i smrča i dalje jedine u spratu drveća dok su bukva i drugi lišćari prisutni samo u nižim spratovima grmlja ili kao ponik. Ovaj rad je imao za cilj da doprinese poznavanju florističkih i ekoloških karakteristika jelovih šuma na istraživanom području kao i da utvrdi njihovu sintaksonomsku poziciju. Prikupljeno je ukupno 18 fitocenoloških snimaka (Tabela 1) u junu i julu 2021. i 2022. godine. Prilikom prikupljanja snimaka korištena je standardna fitocenološka metoda (Braun-Blanquet, 1964). Analizirane su vrijednosti ekoloških faktora, struktura životnih oblika i horotipovi. Na osnovu florističkog sastava analizirane sastojine su svrstane u asocijaiju Galio rotundifolii-Abietetum Wraber (1955) 1959, koja pripada svezi Fagion sylvaticae. Elenbergovi indeksi ukazuju da u sastojinama vladaju mezofilni uslovi. Struktura životnih formi je prikazana na grafiku (Slika 2) gdje je vidljivo da su najzastupljenije životne forme hemikriptofiti i fanorofiti. Analiza horotipova je pokazala veliki udio evropskih i evroazijskih vrsta (Slika 3). Balkanske i južnoevropske vrste su relativno slabo zastupljene što je u vezi sa izostankom ilirskih vrsta.